Mindfulness praksa

Mindfulness praksa


Formalna praksa

Formalna praksa znači prakticirati mindfulness u strukturiranim uvjetima. U ovom slučaju to znači u određenoj tjelesnoj poziciji i određenim vanjskim uvjetima u kojima (samo za početak) nema prevelikih ometanja (jako velike buke, puno ljudi itd.). Kako praksa napreduje, tako će napredovati i naša mogućnost da ostanemo mindful u bilo kojim tjelesnim pozicijama i uvjetima. Formalna praksa daje potporu našem mindfulness treningu i kada nismo u formalnim uvjetima.

Ako planiramo meditirati točno određeno vrijeme, možemo se poslužiti raznim mobilnim aplikacijama koje zvukom označavaju početak i kraj prakse.

1. Odabir pozicije

Smjestimo se udobno u neku od tjelesnih pozicija (pogledaj “tjelesni položaji”), blago otvorenih ili zatvorenih očiju.

2. Odabir objekta

Da bi nam bilo lakše izgraditi stabilan i miran um, obično izabiremo jedan objekt na koji ćemo iznova vraćati pažnju i trenirati kako biti prisutni. Najčešće se za takav objekt uzima disanje ili tjelesne senzacije. Dah i tijelo uvijek su u sadašnjem trenutku i uzimajući ih za sidrište, možemo biti sigurni da smo prisutni. Ako smo odabrali disanje, možemo ga pratiti u jednoj točki na tijelu (npr. ispod nosnica), u jednom dijelu tijela (npr. dizanje i spuštanje abdomena) ili pak u cjelini tijela.

Jednom kada smo kroz praksu stabilizirali um, možemo se otvoriti ka drugim objektima kao što su misli, emocije i mentalna stanja.

3. Mindfulness o objektu

Prvo mekano osvijestimo tjelesnu poziciju u prostoru, opustimo se, a zatim osvijestimo disanje. Dah ne kontroliramo niti ga usmjeravamo u određene ritmove, samo mekano promatramo prirodni proces disanja. Ako osjetimo da nam pomaže, možemo pridružiti i mentalne zabilježbe “udisaj” i “izdisaj” svakoj od pripadajućih radnji ili možemo koristiti brojanje daha.

4. Trening vraćanja na objekt (u ovom slučaju disanje)



Ukoliko nam pažnja odluta, prvom prilikom prepoznamo gdje je odlutala te se polako i mekano vratimo na dah

Ukoliko nam pažnja odluta, prvom prilikom prepoznamo gdje je odlutala te se polako i mekano vratimo na dah. Treniramo iznova i iznova, vrijedno i strpljivo. Ono što cijelo vrijeme nastojimo razvijati jest nježnu i suosjećajnu pažnju u kojoj ne zamjeramo umu ako stalno luta (jer to je njegova priroda) već mu dajemo potporu, opetavano se vraćajući na primarni objekt (disanje).

Na taj način treniramo oba ključna elementa mindfulnessa, prihvaćanje/suosjećanje i svijest/budnost.
Ponekad će u formalnim praksama sve teći jednostavno i vraćanje na objekt će se činiti tako prirodnim i laganim poput praćenja valova. U nekim drugim trenucima, um će možda htjeti biti više na mislima, osjećajima ili tjelesnim senzacijama, što je isto u potpunosti prirodno i u redu. Nastojimo samo ne zaboraviti da razvijamo suosjećanje, prihvaćanje i mekoću sa svime što jest.

Neformalna praksa

To je nastojanje zadržavanja budnog i opuštenog stanja kroz svakodnevne aktivnosti kada nismo u formalnim uvjetima za treniranje mindfulnessa.

Naše svakodnevne radnje učestale su i ponavljaju se i upravo zbog toga često ih izvodimo nesvjesno. Sada pokušavamo, sve što radimo kroz svaki dan, raditi pomno. „Palimo svijetlo“ na naše svakodnevne radnje i vježbamo prisutnost. Kada kuhamo, kada se tuširamo, peremo zube, oblačimo se, na putu od jednog mjesta do drugog, kada govorimo, kada slušamo…



Promatramo kao ptica na grani: oblaci prolaze, sunce zalazi,
ne osuđujemo prirodu jer je takva kakva je. Prirodna su i sva naša stanja.



Više o mindfulness meditaciji

Prirodna sposobnost da osvjestimo sadašnji trenutak te da ga prihvatimo
na miran i opušten način. više…

Za meditaciju odabiremo tjelesni položaj koji nam omogućava dobar omjer
opuštenosti i budnosti. više…

Darivanje od srca kada smo zahvalni ili
želimo izraziti potporu nekoj individui,
zajednici, ideji ili projektu. više…

Povlačimo se od svakodnevnih navika na mjesto koje je predodređeno za meditaciju sa ljudima koji dijele istu potrebu. više…